concubine
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

concubine

concubine
 
PrijemPortalGalerijaLatest imagesTražiRegistruj sePristupi

 

 Jovan Ducic

Ići dole 
2 posters
AutorPoruka
Marti Misterija




Broj poruka : 5
Datum upisa : 27.11.2009

Jovan Ducic Empty
PočaljiNaslov: Jovan Ducic   Jovan Ducic I_icon_minitimeSre Dec 02, 2009 3:54 am

Ljubavna pesma


Ti si moj trenutak i moj san
i sjajna moja rec u sumu
i samo si lepota koliko si tajna
i samo istina koliko si zudnja.

Ostaj nedostizna, nema i daleka
jer je san o sreci vise nego sreca.
Budi bespovratna, kao mladost.
Neka tvoja sen i eho budu sve sto seca.

Srce ima povest u suzi sto leva,
u velikom bolu ljubav svoju metu.
Istina je samo sto dusa prosneva.
Poljubac je susret najlepsi na svetu.

Od mog prividjenja ti si cela tkana,
tvoj plast suncani od mog sna ispreden.
Ti bese misao moja ocarana,
simbol svih tastina, porazan i leden.

A ti ne postojis, nit' si postojala.
Rodjena u mojoj tisini i cami,
na Suncu mog srca ti si samo sjala
jer sve sto ljubimo - stvorili smo sami.
Nazad na vrh Ići dole
Sanjalica

Sanjalica


Broj poruka : 9
Datum upisa : 04.12.2009

Jovan Ducic Empty
PočaljiNaslov: Re: Jovan Ducic   Jovan Ducic I_icon_minitimePet Dec 11, 2009 5:33 am

De profundis


Ti utehu čekaš. Ne, utehe nema:
Što utehom zovu, zovi zaboravom;
Jad istinski dubok nikad ne zadrema.
Rastrzana tako među snom i javom,
Gledajući kako nepomično bdije
Taj Anđeo Stradanja nad tužnom ti glavom.
Ti želiš i čekaš. I ne znaš da nije
Ni sad ispijena ta čemerna čaša,
I svirepi otrov jedne ironije;
I da će nas večno strasna prošlost naša
U nemirne noći da trgne i seti,
Kao zveket lanca starog robijaša.
Surovi će dani doći i uzeti
Svaki po svoj deo od srca što bunca,
Što želi, što moli; a ti ćeš se peti;
Peti neprekidno, do kobnog vrhunca,
Golom stopom, bleda, smrzla, jadno dete
Pružajući ruke i vapijuć: Sunca
I tako ti dani bez sreće i mete,
Odnoseć svoj deo stradanja i suza,
Kao gavrani će kraj nas da prolete,
I ne pokidavši ni jednu od uža
Što nas vežu i sad za prošlost, što stoji,
Za nama i gleda na nas ko Meduza.
Hajdmo, o Muzo Amo milu ruku,
Mladosti moje to uzglavlje meko
Dugo nam ima do u tihu luku,
Ostrvo mira i sad je daleko.
Katarke stoje gordo na toj vodi
Što znači život... Mi hitamo žurno;
Nejasno nebo nad nama se svodi,
Pod nama more nemirno i burno.
I zaman hita naše slabo oko
Kule tog mora da pozna i spazi;
Istina mora da leži duboko -
Mi nad njom gremo po neznanoj stazi.
Pitanja naša šum nejasni sreta,
I žudnom duhu odgovara nije;
Gde je početak? Gde li čudna meta?
U neprovidnim maglama se krije.
Brod mnogi ovud minu s mnogo muke,
Istine blago tražeć u dubini;
I ne spaziše svetiljke iz luke -
A gle po vodi razvalina njini...
Ne s teškom kotvom ne srljaj duboko,
Ranjeno srce drukčije nam zbori
Niti u pustoš pustaj žudno oko,
Da te nespokoj za saznanjem mori.
Spokojan pogled po površju baci,
Sladosnog mira tu ćeš samo steći. -
O, Muzo, tuda samo trepte zraci,
I val se pjeni slatko žuboreći.
I snivaj samo Biće manje suza
I više svjetlih i spokojnih noci...
Svikni na odmor pod teretom uža
Istina jedna i sama će doći
Zovi se ljubav I nas samo pjevaj,
I našu mladost bezbrižno i tio:
U jednom srcu cio svemir ima,
U jednoj suzi ima život cio
Ne pitaj nikad: zvuke naših dana
Hoce li vjetri da raznesu šumom,
Ko bjeli behar sa procvalih grana,
Il cvjeće nekad nad našijem humom;
Il će da žive... Niti pitaj, mlada,
Da li se rodi odjek tvome glasu,
I da l ga naše gluho doba sada
Vjencima svojim il kamenjem zasu, -
Budi ko ptica sa sjevernih mora,
Stanovnik magle i ostrva leda,
Što pjeva žudno izmeđ lednih gora,
Ne pitajući da l je kogod gleda,
I da l je sluša; i sred mrtvog dola
Cjeloga vjeka zvonku pjesmu vije
I najzad umre - bez imalo bola
Što joj pjesmu nikad niko čuo nije
Nazad na vrh Ići dole
http://zurka.2forum.biz
Sanjalica

Sanjalica


Broj poruka : 9
Datum upisa : 04.12.2009

Jovan Ducic Empty
PočaljiNaslov: Re: Jovan Ducic   Jovan Ducic I_icon_minitimeSub Dec 19, 2009 12:37 pm

Jablanovi




Zašto noćas tako šume jablanovi,
Tako strašno, čudno? Zašto tako šume?
Žuti mesec sporo zalazi za hume,
Daleke i crne, ko slutnje; i snovi.
U toj mrtvoj noći pali su na vodu,
Ko olovo mirnu i suvu, u mraku.
Jablanovi samo visoko u zraku
Šume, šume, cudno, i drhću u svodu.
Sam, kraj mutne vode, u noći, ja stojim
Ko potonji čovek. Zemljom prema meni,
Leži moja senka. Ja se noćas bojim,
Sebe, i ja strepim sam od svoje seni.
Nazad na vrh Ići dole
http://zurka.2forum.biz
Sanjalica

Sanjalica


Broj poruka : 9
Datum upisa : 04.12.2009

Jovan Ducic Empty
PočaljiNaslov: Re: Jovan Ducic   Jovan Ducic I_icon_minitimeSub Dec 19, 2009 12:38 pm

Mala princeza

Mala princeza, čije su kose imale boju mesečeve
svetlosti, čiji je pogled bio modar, i čiji je glas imao
miris žutih ruža, mala princeza je umorna od života,
i ona je tužna.
Ona je na svojim širokim mramornim teracama nad
morem, pored ogromnih vaza u kojima su mirno umirale
njezine krizanteme, plakala kradomice u duge mutne
veceri. Nejasna nostalgija i neizvesna tuga umarale su
njenu krv i njeno telo, koji su bili isti kao krv i telo
u ljiljana.
I u tople noći, kada je vazduh pun zlatne zvezdane
prašine, i dok na mračnim zidovima spavaju mirni paunovi
i kada svi cvetovi otvaraju svoja srca, otvaralo
se i srce male princeze. Zato su te noci bile tako pune
tuge i toplote.
A kada je umrla, nečujno i spokojno, kao što su poumirale
njezine krizanteme, dugo su sa katedrale pevala
stara zvona. Glasovi tih zvona bili su mirni i svečani
kao glasovi davno pomrlih sveštenika.


JOVAN DUČIĆ 'PLAVE LEGENDE'
Nazad na vrh Ići dole
http://zurka.2forum.biz
Sponsored content





Jovan Ducic Empty
PočaljiNaslov: Re: Jovan Ducic   Jovan Ducic I_icon_minitime

Nazad na vrh Ići dole
 
Jovan Ducic
Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
concubine :: Kultura :: Književnost-
Skoči na: