concubine concubine |
| | Miroslav Antic | |
| | Autor | Poruka |
---|
Ares
Broj poruka : 35 Datum upisa : 22.11.2009
| Naslov: Miroslav Antic Uto Dec 01, 2009 4:40 pm | |
| Poslednja bajka
Usunjam se u tvoj jastuk kao tisina perja, kao trsave siske veceri mirisave od lisca, od mesecine na pescanim obalama, od uvele svezine oktobra, - bas tako se usunjam i slusam, slusam sta sanjas.
Nikome necu kazati. Ali hocu da znas: cuo sam, cuo sam sve sto sanjas, jer drugo nista i ne znam samo se u snove razumem, kao sto se kauboji razumeju u laso, kao sto se tvoj tata razume u politiku, kao sto se najveći fudbaler razume u svoju veliku utakmicu, - tako se i ja samo u snove razumem.
U snove zbog kojih, kad se probudimo, gledamo nekud visoko, visoko, i rastemo, rastemo, produzujemo se kroz rukave i nogavice, rastemo, produzujemo se kroz oci i srce kao putevi, kao pruge, kao nevidljive sare pticjeg leta, daleko, daleko, bez Aladinovih lampi, bez cizama od sedam milja, osamuceni od bajke koja se zove detinjstvo.
Usunjam se u tvoj jastuk da ne znas, usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima, pokrivam te celu noc, a pre no sto se probudis ostavim ti na rukama toplim od sna, na trepavicama i rumenim obrazima mali smotuljak jutra, jer drugo nista i ne znam, samo se u jutro razumem i raznosim ga kao mlekarice mleko, kao pekari kifle, kao postari pisma velikom belom kocijom koja necu da ti kazem kako se zove, ali sam ces se setiti | |
| | | Ares
Broj poruka : 35 Datum upisa : 22.11.2009
| Naslov: Re: Miroslav Antic Sre Dec 02, 2009 6:01 am | |
| Kroj - Miroslav Antić
Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe skidati. Na meni ćeš se raspasti. Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju ove detinje duše. I da se više ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.
Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati moju kožu s tvojom. Ne znam da li me shvataš: to nije prožimanje. To je umivanje tobom.
Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje maštom.
Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoće. | |
| | | Sanjalica
Broj poruka : 9 Datum upisa : 04.12.2009
| Naslov: Re: Miroslav Antic Pet Dec 11, 2009 5:26 am | |
| Mreza
Vredi li se upustati u tumacenja stvari kojima nismo u stanju da sagledamo obim? milijarde su godina potrebne da se vratimo u dubine strpljena. jer ogromna je starost tog svojevrsnog cuda koje se zove: nas dvoje.
u tami prastare proslosti, bas kao i sad, ovako, spusti mi polako glavu na neko bivse rame, i zagledaj se pazljivo u plave barice neba.
da se ti nisi rodila, neko bi morao biti voljen na ovom mestu da se ja nisam rodio, neko bi umesto mene bio tu da te voli. drugi bi primili poruku i drugi bi produzili to sto se zove beskrajno. veruj mi, prva ljubavi, nemoguce je voleti prvi put u ovoj vecnosti.
neko vreme sam mislio da imam ogromnu moc nad dusom vecernjih voda. otkrio sam to slucajno. nista ne cinim silom. nista ne cinim namerno. ni nauceno napamet. niti umem da predvidjam. jer ja buducnost ne slutim. to ona mene naslucuje kao daleko proricanje.
jednog je jutra voda postala u jezeru nestvarna, meksa od zelatina. i ja sam, nadnesen nad nju, umesto moga lika video nesto cudno: lice jedne devojcice.
bio sam prvo uznemiren, pa zbunjen i smeten, pa uplasen, kad je ta slika pocela uporno da se ponavlja.
napustio sam jezero i zastao u brda. nista se nije izmenilo. lik se i dalje javljao.
ubrzo sam razumeo da nema smisla bezati. ne prati ona mene, vec ja idem za njom. nadnesem li se nad lokve, bunare ili potoke, vec je cekala tamo.
danima sam se mucio da je noktima oljustim sa povrsine talasa. i nije mi uspevalo. onda sam pokusavao da je dotaknem usnama i na prevaru posrcem. i skoro sam se udavio.
skakao sam u nju. i gnjurao se uzalud. pleo sam mreze od trave, vrse od grabovih mladica i zabacivao udice. gadjao sam je kamenjem, a kamenje se vracalo i tuklo me po licu.
i ma koliko se trudio da je odatle izvadim, uvek bi na dlanu ostao njen izguzvani osmeh, mokar kao celofan, i curio mi kroz prste. a lik je u vodi bio i dalje jasan i netaknut.
veruj mi, poslednja ljubavi, nemoguce je voleti poslednji put u vecnosti....
Miroslav Ant | |
| | | Sanjalica
Broj poruka : 9 Datum upisa : 04.12.2009
| Naslov: Re: Miroslav Antic Sub Dec 19, 2009 12:39 pm | |
| KAD BI JASTUCI PROGOVORILI
Kad bi jastuci progovorili o tome sta neko sanja i krije, kada bi zaista progovorili o tome sta neko radi kradom, o devojcici, na primer, sto imitira starije i nesto spletkari... spletkari, sva izbrljana pomadom, ili o decaku sto se tupim ziletom brije - kao: kuburi covek s bradom, i sve ostalo kad bi progovorili o tebi i o meni, bilo bi da se place i smeje i da se pocrveni.
Srecom: jastuci nista ne govore. Cuvaju milion tajni u mekoj belini perja. Oni su kao ladje, velike bele ladje, sto plove u nemoguce, u snove, u bezmerja. Uvece te odvedu. U zoru te dovedu, I zna se: sve je uredu... | |
| | | Sponsored content
| Naslov: Re: Miroslav Antic | |
| |
| | | | Miroslav Antic | |
|
Similar topics | |
|
| Dozvole ovog foruma: | Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
| |
| |
| |
|